Devojke su po mnogo čemu specifična bića. Sigurno su osećajnija, nežnija, pažljivija. Njima uvek treba dovoljno nežnosti da bi bile srećne. Naravne nisu sve osobe nežnijeg pola iste u svojim željama, nadanjima. Svaka ima svoj stil i svoj cilj i do njega pokušava doći na svoj način. Jedno je ipak zajedničko za sve osobe ženskog pola na celom svetu. Svakoj prija poneka nežna reč rosnom jutru dok slavuj najavljuje novi dan. Svakoj treba topla reč iz koje uri ljubav u topla predvečerja dok mesec okuplja zvezde.
Da, pogotovo u današnjem vremenu u kojem se jako brzo živi u kojem nemamo mnogo vremena za nežnosti. Ponekad i ne primetimo kako je protutnjao još jedan dan boreći se da svoj materijalni svet učinimo bogatijim. A šta je sa duhovnim svetom. E njega smo na žalost gurnuli negde u drugi plan. nismo svesni da lepotu života čine sitnice. Lepa reč uvek prija. Kad nam je teško i kada smo srećni.
Dok smo zaljubljeni naša svest se nalazi u posebnom stanju. Radujemo se nečem što drugima ne znači ništa. Tugujemo zbog nečeg što se možda neće ni desiti već je plod naše imaginacije. U takvom stanju ponekad bi voljenoj osobi putem poruke poslali neke reči koje imaju miris orhideja i dubinu dalekih mora ali nam reči nedostaju. Ako je tako na dobrom ste putu.
U daljem tekstu ćete naći stotone nežnih stihova koje će vašu dragu osobu učiniti srećnom bar na tren. Odaberite ono što vam se svidja i šaljite svaki dan novu i to besplatno.
#
Veče je stvoreno za nas
želim da čujem tvoj glas
slušam dosadne oluke
nedostaju mi tvoje ruke
#
Jedina, šta li sada radiš
možda neko cveće sadiš
možda slušaš pesme
kraj naše stare česme
ja uzalud bacam dane
čekam da bolje jutro svane
#
Tvoje su oči kao more
kao maglovite gore
tvoje su usne kao reka
tako brza i daleka
tvoje su reči poput uragana
koji u glavi tutnji ovih dana
#
Nemam ti šta reći
znam da će boleti i peći
ipak znaj da mi nedostaješ
da li me u snu bar prepoznaješ
#
Proleće se probija kroz grad
na nebu mesec mlad
oko njega rumene zvezde
i ptice što se gnezde
a ja bez tvoga zagljaja
u tišini rodnog kraja
#
Izlazim iz malog stana
osećam vrelinu dana
kraj mene srećni ljudi
u meni tuga se budi
#
Volim te dok munje sevaju
volim te dok slavuji pevaju
volim te dok cvetaju irisi
volim te dok se šire mirisi
#
Ja više nemam snage
odnela si snove drage
odnela si oblak i kiše
ja voleti ne mogu više
#
Noćas oka nisam sklopio
tugu sam na iskap popio
tu mi ništa ne može pomoći
ako ti ne možeš uskoro doći
#
Smišljam najlepše rime
u njima je uvek tvoje ime
u njima citiram tvoje reči
i osmeh koji dušu leči
#
Voleo bih da si tu
dok jesenje liju kiše
voleo bih da si tu
dok gora krišom uzdiše
voleo bih da si tu
dok se oluja sprema
voleo bih da si tu
dok sećanje u meni drema
#
Prosule se po nebu zvezde kao tvoje reči pred svitanje. Znam da je moglo bolje. Znam da priznanje greške neće obojiti mesec u boju tvojih očiju. Sve znam…jedino ne znam kako da te zaboravim…
#
Pogled kroz prozor nije obećavajući. Nebo se spustilo na moj dlan. Prve kišne kapi slivaju se kroz napuklo srce. Pokušavaju zavariti moju tugu. Izgleda da za mene nema nade. Još će mnogo kiša pasti a tvoje tragove oprati neće.
#
Noćas prizivam oluju. Neka mi oproste sve prosute reči koje će vetar odneti. neka mi oproste sve ptice drage što im remetim san. Ja jednostavno moram naći način da te vratim.
#
Koračam brojeći sve one bele narcise koje drugi ne primećuju. U svako cvetu osećam tvoj miris. U svakoj probudjenoj pčeli osećam dodir tvojih vrelih usana. Dan je tako divan a ja sam. Mošda bi mogli pkušati ponovo.
#
Od beline snega ne vidim nebo. Ona stara staza kojom hodasmo dok je lišće kitilo tvoju kosu ne prepoznajem. Jedino prepoznajem čežnju za tobom. Ona je svakog dana tu, sve veća i veća…
#
Da, ja stvarno ne znam šta se dešava. Gledam u gole grane i nešto mi tu nije jasno. Koliko još leta, jeseni, zima i proleća treba da zgazim svojim cipelama od snova da te zaboravim.
#
Gledam kako se dvoje drže za ruke. U dubini oka kreće jedna mala suza. A koliko juče smo iste snove sanjali.
#
Gde god da krenem isto je. Tvoje ime ispisujem pogledom. Tvoje ruke osećam dodirom. Šta je to u tebi što ovaj svet čini zanimljivim.
#
Pogledaj kako laste na žicama stoje. Na put se spremaju. U njihovom pogledu vidim radost iako je put naporan i dug. Kuda ja da podjem da bar na trenutak osetim radost dalekih obala.
#
Jutros sam se rano probudio. Sanjao sam te. Usne su ti bile nekako kisele. Iz očiju su tekli bistri potoci. Ćutala si, ni reč nisi rekla. Ustala si i nestala u magličastom beskraju. Bože dragi da li te to gubim.
#
Još pamtim svaku tvoju reč, svaki osmeh i svaku suzu. Premotavam film. Igram se snovima kao deca u pesku. Mnogo toga bih promenio kad bih mogao. Šta ti misliš imali nade za nas.
#
Baš ovuda je tvoja noga gazila. Baš ovde ispod starog platana zakletvu si dala. Sunce je zalazilo za okolna brda. Da, sve je tu samo tvoje reči izgleda nisu tako večne kao moja ljubav.